Obrasci ponašanja su navike, ponašanja koja često ponavljamo, većinom nesvjesno. Neke su dobre, neke manje dobre, neke štetne. Prostor za promjenu nalazi se u osvještavanju, prepoznavanju i želji za promjenom. Lakše ih je mijenjati u početku no, promjena je moguća uvijek.
Većinu svakodnevnih radnji obavljamo automatski, bez razmišljanja (poput mijenjanja brzina u automobilu). I mnogi naši misaoni procesi (misaoni obrasci) također su nesvjesni, automatski.
Važno je da osvijestimo i jedne i druge i prepoznamo one koji su korisni za nas isto kao i one koji su toksični odnosno štetni za nas. Pri tome treba imati na umu da su oni štetni često neprimjetni, a brojni. Češće ih primjećujemo kod drugih, rjeđe sami kod sebe. Najčešći uzrok loših navika su stres (češće kod odraslih) i dosada (češće kod djece), piše Praktičan život.
Naši obrasci mogu biti štetni za nas same i za druge. Imajući u vidu da smo svi povezani (krugom života) možda možemo razmisliti o tome da ono što šteti drugome šteti i nama samima (npr. kašnjenje, izbjegavanje odgovornosti, preuveličavanje ili umanjivanje i niz drugih ponašanja). Npr. osoba koja uvijek kasni s vremenom biva percipirana kao osoba koja ne poštuje tuđe vrijeme, samim time i druge ljude, daje nelijepu sliku o sebi što se odražava na kvalitetu (a možda i na kvantitetu) odnosa.
I obratno, ono što šteti prvenstveno nama (npr. pušenje, neuredno spavanje, griženje noktiju ili slično) reflektira se i na druge, posebno najbliže (članove obitelji, prijatelje).
Naši obrasci postaju „mi“. Stoga je važno da ih osvijestimo, detektiramo one koji su štetni i poradimo na promjeni. Bez svijesti o problemu za problem nema rješenja.
Svatko od nas trebao bi znati „tko mu glavu nosi“ odnosno što radi, zašto radi to što radi, kako radi i kada to radi.
Sva naša ponašanja postoje iz nekog razloga. U nekom trenutku dobro su nam poslužila, ublažila stres, dosadu ili problem (barem kratkotrajno). Npr. kupnja nas oraspoloži, laganje nas izvuče iz neugodne situacije, alkohol nas opusti… Dugoročno, mnoga takva ponašanja nanose nam štetu i stoga je pametno poraditi na promjeni.
Navike je teško mijenjati, posebno u početku. Stoga je važno imati plan koji uključuje ciljeve koje želimo postići promjenom i viziju – kako vidim sebe nakon promjene?
Zapitajmo se:
Koju naviku želim promijeniti i zbog čega?
Kako to planiram postići?
Koliko mi je to važno i zašto?
Tko će me podržati u tome?
Što ako ne uspijem od prve? Od druge?
Kako ću se motivirati za ustrajnost u promjeni?
Sve navedeno (ako se sjetimo još nečega što nam je važno – to bolje) možemo zapisati (voditi dnevnik promjene). Najvažnije je da budemo iskreni i strpljivi sa sobom. Promjena nije laka. Teško je oduprijeti se poznatom i uvriježenom, čak i onda kada je to loše za nas.
Važno je ne odustati. Odustajanje od promjene je poput odustajanja od sebe. Ako i ne uspijemo od prve, druge ili treće važno je da si priznamo da je teško i da ustrajemo. Ako danas nismo uspjeli, možda ćemo sutra ili prekosutra.
Za svaki uspjeh trebamo si čestitati, svaka promjena na bolje je važna. Od svake (pa i najmanje) rastemo, osnažujemo se i vraćamo sebi.
I put oko svijeta počinje prvim korakom.
