Svatko od nas poznaje nekoga za koga bi mogao reći da brine o sebi. Obično su to ljudi koji se ne nerviraju, ne trče, ne jadikuju… Često ih neopravdano doživljavamo kao sebične i samoljubive, neproduktivne i slično. S druge strane, većina ljudi reći će da ne brine dovoljno o sebi, da previše brine o drugima, o poslu i svakodnevnim obavezama (kojima kao da nema kraja). Ta okrenutost obavezama i nedostatak vremena za sebe umanjuje našu otpornost na stres.
Otpornost na stres možemo opisati kao sposobnost suočavanja i nošenja s problemima, poteškoćama, obavezama i drugim izvorima stresa, u privatnom i profesionalnom okruženju. Osoba koja se uspješno nosi sa stresom uspijeva umanjiti njegove negativne učinke, ostati mirna, staložena, u ravnoteži, problemima usprkos. Zadovoljnija je životom, manje se razbolijeva.
Jedna od ključnih karakteristika osoba koje se dobro nose sa stresom je briga o sebi. Bazično ona uključuje tjelesnu aktivnost, zdravu prehranu, dovoljno sna i odmora. Također uključuje i zadovoljavanje potreba za ljubavlju, pripadanjem, lakoćom, uspjehom, slobodom, razonodom, podrškom, duhovnih potreba (povezivanjem s Bogom ili prirodom, promišljanjem o sebi, molitvom, medijacijom i sl.), mentalnih potreba (za znanjem, učenjem, spoznavanjem i sl.) i svih drugih potreba.
Vrlo važan dio brige o sebi je briga o vremenu. Osoba koja brine o sebi, brine o tome kako provodi vrijeme, s kime, koliko – dobro organizira svoje vrijeme, planira ga i planski troši, kao dragocjen resurs.
Često je riječ o osobama koje žive asertivnost – teže ostvarivanju svojih prava, interesa, želja i potreba bez da naštete drugima. Među njima ima i onih koji to čine agresivno – nanoseći štetu drugima, ne poštujući prava, interese, želje i potrebe drugih ljudi. Oni su zaslužni za to da ljude koji brinu o sebi generalno znamo doživljavati kao sebične, neempatične, egoistične i sl.
Svako od nas ima pravo na svoj integritet, biti ono što je, bez straha od osude. Nažalost, često živimo jednu ili drugu krajnost – ili mislimo samo na sebe ili svoje potrebe i interese podređujemo onima drugih ljudi, bilo da su u pitanju bliske osobe (članovi obitelji) bilo da nisu (kolege, suradnici, prolaznici…). Niti jedna od krajnosti nije poželjna niti zdrava.
Budući da su nam kao društvenim bićima, odnosi s drugima važni – nužno je pronaći ravnotežu. Brinuti i o sebi i o drugima, ne nauštrb sebe ili drugoga. To može biti zahtjevno, u nekim situacijama i nemoguće no, bit je težiti i stremiti tom cilju.
Briga o sebi i briga o drugima mogu koegzistirati i nadopunjavati se. Kad su u ravnoteži čovjek je zadovoljniji, ispunjeniji, značajno rjeđe razočaran i povrijeđen. Uostalom, tek kad se čovjek pobrine za sebe, može se kvalitetno pobrinuti i za drugoga.
Briga o sebi predstavlja i odgovornost prema sebi. Ponekad to znači reći „ne“ drugima, ponekad sebi. Svaki naš izbor ima svoju cijenu, a ljudi koji dobro brinu o sebi i preuzmu odgovornost za sebe i svoj život (svoju dobrobit), postavljajući zdrave granice – manje pod stresom, boljeg su zdravlja i žive ispunjenijim životom.
Brinuti o sebi treba i onih dana kada smo dobro, ne samo kada smo u problemu. To jednostavno treba (pokušati) živjeti svaki dan.
U nastavku teksta navest ćemo neke praktične primjere brige o sebi:
- prestanak s navikom odgađanja („od sutra krećem s dijetom“, „od prvog prestajem pušiti“, „od ponedjeljka ću vježbati svaki dan“ i sl.)
- organizacija/palniranje vremena
- pronalazak i prakticiranje hobija (aktivnosti koja nas veseli, ispunjava, odmara, puni energijom, nadahnjuje…)
- uvođenje dana bez ekrana (ili svaki dan nekoliko sati bez ekrana: mobitela, računala, TVa ili dr.)
- prakticiranje zdrave prehrane (briga o tome što jedemo, koliko jedemo i kako jedemo)
- čitanje dobre literature
- prakticiranje zahvalnosti (pisanjem dnevnika zahvalnosti, jutarnjim ili večernjim ritualom podsjećanja i zahvaljivanja, pisanjem i sl.)
- zdravo postavljanje granica (da bismo to mogli prvo moramo osvijestiti svoje granice)
- briga o duhovnim potrebama (meditacija, molitva)
- njega (masaža, kupka, frizura i sl.)
- gledanje pozitivnih, edukativnih i inspirativnih sadržaja
- volontiranje (uz prethodnu edukaciju)
- razvijanje kreativnosti (prakticiranjem kreativnih aktivnosti poput slikanja, crtanja, plesanja, izrađivanja, modeliranja, pisanja i dr.)
- osiguravanje „vremena za sebe“
- boravak u prirodi i veza s prirodom (vrtlarenjem, njegom bilja u domu i sl.)
- redovita tjelovježba/kretanje
- dovoljno odmora i sna
- prakticiranje otpuštanja i/ili prihvaćanja onoga što ne možemo promijeniti
- prakticiranje mindfulnesa (svjesnosti)
- pospremanje i raščišćavanje nereda
- osmišljavanje vlastitih rituala (prilagođenih našim potrebama i željama)
Brinuti o sebi ne znači biti sebičan/na. Zapravo, riječ je o nužnosti želimo li se (pretežito) osjećati dobro i zadovoljno, upravljati svojim životom (koliko je moguće), nositi s izazovima, biti podrška drugima.
Izvor: prakticanzivot.com
