Zadovoljavajući odnos s partnerom, obitelji, prijateljima i kolegama s posla te vježbanje barem jednom mjesečno moglo bi poboljšati vaše fizičko i mentalno zdravlje u starijoj dobi, pokazuju dvije studije.
Generalno gledano, ljudi žive sve dulje i svaka zemlja na svijetu bilježi rast broja i udjela starijih ljudi u svojoj populaciji. Broj onih u dobi od 80 ili više godina trebao bi se utrostručiti između 2020. i 2050. i doseći 426 milijuna.
Dvije nove studije objavljene u časopisu British Medical Journal bacile su novo svjetlo na to koja bi ponašanja u ranim i srednjim godinama mogla pomoći da u kasnijoj dobi uživamo u dobrom zdravlju.
Dobri odnosi, manje komorbiditeta
Prva je studija otkrila da su zadovoljavajući odnosi s partnerima, rođacima, prijateljima i kolegama povezani s manjim rizikom od nakupljanja brojnih kroničnih stanja u starosti. Što su ti odnosi manje zadovoljavajući u 40-ima i 50-ima, veći je rizik od više bolesti kasnije u životu, donosi istraživanje.
Sve više dokaza ukazuje na vezu između dobrih društvenih odnosa i dobrog zdravlja u starijoj dobi, ali do sada nije bilo poznato mogu li ti odnosi smanjiti rizik od višestrukih dugotrajnih stanja ili komorbiditeta.
Istraživanje je obuhvatilo podatke od gotovo 8.000 žena u Australiji koje nisu imale 11 uobičajenih dugotrajnih bolesti i bile su u dobi od 45 do 50 godina kada je studija započela 1996. Svake tri godine izvještavale su o razini zadovoljstva svojim partnerima, članovima obitelji, prijateljima i kolegama na poslu.
Pratili su ih 20 godina kako bi vidjeli jesu li razvili dijabetes, hipertenziju, srčanu bolest, moždani udar, kroničnu opstruktivnu plućnu bolest, astmu, osteoporozu, artritis, rak, depresiju ili anksioznost.
Oni koji su prijavili najnižu razinu zadovoljstva u svojim društvenim odnosima, imali su dvostruko veći rizik od razvoja komorbiditeta u usporedbi s onima koji su prijavili najvišu razinu zadovoljstva, otkrili su znanstvenici. Slični rezultati pronađeni su i kod drugih oblika društvenih odnosa, prema rezultatima objavljenim u časopisu General Psychiatry.
Premda je studija uključivala samo australske žene, što znači da rezultati možda nisu primjenjivi na muškarce ili druge kulture, rezultati su imali značajne posljedice na zdravlje, rekli su istraživači sa Sveučilišta Queensland. Naime, njima su istaknute “prednosti započinjanja ili održavanja kvalitetnih i raznolikih društvenih odnosa tijekom srednje do rane starosti”, objasnili su.
“Drugo, na razini zajednice, intervencije usmjerene na zadovoljstvo ili kvalitetu društvenih odnosa mogu biti osobito učinkovite u sprečavanju progresije kroničnih stanja. Treće, na državnoj i globalnoj razini, društvene veze trebale bi se smatrati javnozdravstvenim prioritetom u prevenciji kroničnih bolesti”, navodi se.
Redovnom aktivnošću protiv demencije
Drugo istraživanje pokazalo je da je redovita tjelesna aktivnost u bilo kojoj dobi povezana s boljom funkcijom mozga u starijoj dobi, a održavanje rutine vježbanja tijekom odrasle dobi čini se najboljim za očuvanje mentalne oštrine i pamćenja te za sprečavanje stanja poput demencije, prenosi poslovni.hr.
Čak je bolje početi vježbati u 60-ima za poboljšanje kognitivnih funkcija nego ne raditi ništa, sugerira istraživanje koje je proveo University College London, a objavljeno je u časopisu Journal of Neurology, Neurosurgery and Psychiatry.
Istraživanje je ispitivalo podatke 1.417 ljudi o tome koliko su vježbali tijekom četiri desetljeća. Istraživanja su provedena pet puta tijekom odrasle dobi, kada su ljudi bili u dobi od 36, 43, 53, 60 do 64 i 69 godina.
Kognitivni testovi, plus oni koji su se bavili brzinom obrade i pamćenjem, provedeni su nakon što su ljudi navršili 69 godina. Oni koji su bili fizički aktivni barem jedan do četiri puta mjesečno, u svih pet odvojenih istraživanja imali su najbolje rezultate na testovima.
“Najveći kognitivni učinak primijećen je kod onih koji su ostali fizički aktivni tijekom cijelog života”, rekla je glavna autorica dr. Sarah-Naomi James. “Učinak je kumulativan pa što je pojedinac dulje aktivan, vjerojatnije će kasnije u životu imati bolje kognitivne funkcije.”
Dr. Susan Mitchell, koja istražuje Alzheimerovu bolest, rekla je da je studija pokazala da “nikada nije prekasno početi s aktivnosti” i koliko je važno “pokušati to održati tijekom cijelog života”.
