Prekomjerno razmišljanje je anksiozna tendencija s kojom se često susrećemo. Postoji mnogo načina na koje smo skloni da previše razmišljamo, kao što je ponavljanje prošlosti – ponavljanje istog scenarija iznova i iznova u našoj glavi. Briga je još jedan oblik u kojem smo opsjednuti onim što nam budućnost može donijeti.
Pretjerano razmišljanje umanjuje kvalitetu života. Istraživanja su pokazala da pretjerano razmišljanje može smanjiti energiju, ograničiti kreativnost i uzrokovati probleme sa spavanjem.
Evo koje tri strategije koristi psihoterapeutkinja Jenny Maenpaa svakodnevno:
POZITIVNO PREOBLIKOVANJE
Ovo se često miješa sa “toksičnom pozitivnošću”, koja traži od ljudi da razmišljaju pozitivno – bez obzira na to koliko je situacija teška.
Pozitivno preoblikovanje, s druge strane, omogućava nam da priznamo negativne aspekte, a zatim od nas traži da procijenimo postoji li drugi način da razmislimo o situaciji. Možda postoje prednosti ili stvari koje možemo promijeniti u vezi s tim.
Primjer:
Stalno se žališ: „Mrzim biti šef. Povrh svih ovih rokova i odgovornosti, teško je upravljati tolikim složenim ličnostima. To je emocionalno i mentalno iscrpljujuće. Moj posao je sranje.”
Izražavanje osjećaja bi moglo biti dobro na trenutak, ali ništa ne rješava. I vjerovatno ćeš nastaviti razmišljati o tome koliko mrziš svoj posao ili koliko misliš da si loš/a u rukovođenju.
Da uvježbaš pozitivno preoblikovanje, zamijeni gornju misao sa: „Stvari su sada izazovne i osjećam se odvojeno od nekih stvari. Pitam se mogu li išta promijeniti u vezi sa ovom situacijom ili svojim očekivanjima u vezi s njom.”
Ovaj misaoni obrazac ti daje moć da promijeniš svoju situaciju. Možeš početi sa malim ispitivanjem koje važne zadatke prvo treba obaviti, a zatim ili odgoditi ili delegirati ostale dok se ne osjećaš manje anksiozno. Ključno je napraviti korak unazad i rješavati stvari jednu po jednu.
ZAPIŠI SVOJE MISLI, A ZATIM ODVRATI PAŽNJU NA 24 SATA
Kada naš mozak pomisli da smo u sukobu ili opasnosti, ugrađeni alarmni sistem se interno uključuje kako bi nas zaštitio.
Jedna stvar koja funkcioniše je zapisivanje svojih osjećanja i čekanje najmanje 24 sata (ili samo nekoliko sati ako je hitna stvar) prije nego što se preduzme bilo kakva impulsivna akcija. Zatim odlaganje tog napisanog i odvlačenje pažnje drugim zadatkom.
Primjer:
Upravo si primio/la email o nečemu što je pošlo po zlu. Uznemiren/a si, srce počinje da ti jače kuca, disanje ti postaje plitko i postaješ hiperfokusiran/a na ono što ne valja i imaš osjećaj krivice.
Ako odgovoriš na email dok ti je mozak u “režimu alarma”, možeš reći stvari zbog kojih ćeš kasnije zažaliti, što bi onda moglo podstaknuti začarani krug pretjeranog razmišljanja.
Zapisivanje negativnih misli oduzima snagu. Često ne osjećamo potrebu da preduzmemo akciju na osnovu svojih uznemirujućih misli nakon što ih zapišemo.
VJEŽBAJ ‘POSEBNU ZAHVALNOST’
U psihologiji znamo da izražavanje zahvalnosti može povećati našu sreću. Može nam pomoći da svoje frustracije kontekstualizujemo u odnosu na ono što volimo i da nam pomogne da se povežemo s nečim većim od nas samih – bilo da su to drugi ljudi, životinje, priroda ili viša sila.
“Ali smatram da ponavljanje iste prakse zahvalnosti iznova i iznova može postati navika i umanjiti povrat. Za mene, to može početi da izgleda kao besmisleni posao umjesto svjesne prakse. Dakle, volim da praktikujem nešto što zovem „posebna zahvalnost“, kaže Jenny.
Primjer:
“Umjesto da svaki dan pišem u svom dnevniku “Zahvalna sam na svom zdravlju”, napisaću nešto poput: “Zahvalna sam što sam se danas probudila bez bolova u leđima i što imam mogućnost da odradim današnji trening,” nastavlja Jenny.
To nam pomaže da ostanemo fokusirani na ovdje i sada, radije nego da previše razmišljamo o opštim apstrakcijama. Sutra ćemo možda i dalje biti zahvalni na svom zdravlju, ali bismo posebno mogli biti zahvalni što imamo dovoljno energije za duge staze, prenosi hoću.ba.
Image by DanaTentis from Pixabay
