Uvijek sam se ponosila time što sam majka koja uživa razgovarati sa svojim potomcima. Trudim se biti što iskrenija. Zauzvrat, imali smo neke zaista sjajne diskusije tokom godina.
Bilo je trenutaka i kada sam požalila zbog onoga što je izašlo iz mojih usta. Ponekad moje odluke nisu bile dobre, a nekoliko stvari koje sam rekla su mi se brzo obile o glavu.
Ovih 7 stvari bih voljela da nikad nisam rekla djeci:
1.'Naravno, možeš spavati u našem krevetu!’
Nakon ove izjave obično slijedi ‘Samo ovaj put!’. Nažalost to nikad nije tako i zbog različitih okolnosti (uključujući komšijino lupanje na vrata u 3 ujutro), odustali smo od pokušaja da je vratimo u njen krevet.
Iako nije sasvim jasno zašto moja kćerka ne želi spavati u svojoj sobi, ‘Chucky’ bi mogao imati neke veze s tim. Prijatelj iz razreda joj je slučajno spomenuo da je Chucky lutka koja oživi usred noći. Oh, i da ubija ljude.
2. ‘Večeras dolazi Zubić vila!’
Ja sam zadnja koja će pokušati uništiti fantaziju nevinom djetetu. Zapravo, Djeda Mraz i Uskršnji zeko su moja dva najbolja prijatelja – koji dolaze jednom godišnje. Zubić vila, s druge strane, voli često dolaziti – ukupno računam dvadesetak puta – po djetetu. U nekom trenutku to postaje zadiranje u privatnost.
Nije dugo trebalo meni, err… ‘Zubić vili’ da zezne stvar. Budući da moja kćerka spava sa mnom i mužem u jednom trenu došlo je do male zabune. Očito je Zubić vila bila malo umorna prilikom svoje prve posjete. Ironično, moja kćerka je na kraju pronašla novac ispod jastuka na krevetu – u kojem treba spavati, a ne u onom u kojem već duže vrijeme spava. Shvatila sam da je Zubić vila mojoj kćerki pokušavala poslati vrlo suptilnu poruku: ‘Gubi se iz maminog kreveta!’
Nažalost, plan nikada nije uspio i moja malena je svejedno nastavila spavati sa mnom. Veselim se još devetnaest posjeta. I to mislim na najsarkastičniji mogući način.
3. ‘Kad bude lijepo vrijeme izlazimo napolje i igramo se!’
Ovo je nešto što se vrlo lako može reći tokom kišne jeseni ili snježne zime dok se ispija vruća čokolada. Žao ti je djece koja su ‘zaglavila’ u kući tokom hladnih mjeseci. Uvijek obećavam da ćemo ići na mnoge zabavne izlete – kad se pojavi sunce.
Djeca, kao slonovi, ne zaboravljaju. Čim sunce ponovno počne sjati, pretpostavljaju da je krajnje vrijeme za izlazak. Svaki prokleti dan. To također podrazumijeva interakciju s drugima – proces u kojem nikad nisam stvarno uživala.
Igralište je jedno strašno mjesto. Tokom bilo kojeg odlaska na igralište mogu očekivati da će se barem jedno dijete povrijediti, drugo izgubiti, a treće imati izljev bijesa. Dovoljno da mami priušti srčani udar. Ili, u najmanju ruku, natjerati je da popije nešto.
4.'Idemo gledati *ovdje ubaci najiritantniji dječji kanal*’
Činilo se kao dobra ideja jer si umoran ili zauzet drugim stvarima po kući, ali nakon deset sati uzastopnih istih tematskih pjesama i blesavih zapleta, čovjeku sve to prisjedne.
Oh, i zaboravite pokušavati uzeti daljinski i okrenuti na nešto što bi vi gledali. To se jednostavno neće dogoditi. Međutim, to je u redu – mama će saznati što se dogodilo u seriji kada djeca napokon odu na fakultet.
5. ‘Hoćemo se dogovoriti s nekim za igru?’
Nisam protiv igre s vršnjacima same po sebi, zapravo volim kad djeca zajedno provode vrijeme. Volim vrijeme provedeno na otvorenom. Želim im da se što bolje zabave.
Samo što mi se nikako ne sviđa taj ‘dogovor za igru’. Čak i od tipkanja ‘dobijem osip’. U moje vrijeme roditelji su obično samo viknuli: ‘Izlazi iz kuće, idi se igrati!’ Kad biste se požalili odrasloj osobi da se nemate s kim igrati, rekli bi vam da izađete napolje i nađete nekog za igru. Tvoja slatka komšinica je uvijek bila sretna što te vidi jer je i ona upravo ‘izbačena iz kuće’. Nedostaju mi ti dani.
6. ‘Koristite svoje riječi.’
Sjećam se da sam tu frazu znala čuti još u vrtiću. Mislila sam da je to genijalno! Djeca moraju pronaći način da izraze svoja osjećanja. Kao mama koja je uvijek poticala djecu da budu verbalna, to mi je bila fantastična fraza… sve dok nisam shvatila da djeca nikad ne prestaju pričati. Cijeli dan. Svaki dan.
7. ‘Ako učiniš ovo, dat ću ti ono.’
Poznatije kao podmićivanje, jako mi je žao zbog ovoga. Problem s ovim dogovorom je taj što ga morate održati. Na primjer, obećala sam svojoj kćeri poseban dan ako cijelu noć prespava u svom krevetu. Sljedeći dan bila je užasna snježna oluja i na kraju nigdje nismo išli, piše freelance novinarka i blogerica Kathleen Sullivan za Your Tango .
