Bahatost (prepotencija, arogancija, oholost) je stav koji precjenjuje vlastitu vrijednost ili vlastite vještine. Podrazumijeva drskost i prezirno ponašanje prema drugima.
Narcisoidnost veoma pogoduje nastanku bahatosti, ali o njoj detaljno kasnije.
Za razliku od ponosa, bahatost karakteriše pokušaj osobe da uzme više nego što joj pripada. Bahatost, arogantnost, oholost je ponašanje prisutno u svim društvenim slojevima, od onih bez znanja i obrazovanja, do onih koji imaju akademske titule, od najsiromašnijih do najbogatijih. Brojne životne situacije prilike su za iskazivanje bahatosti, koja je često na štetu drugoga. Pri tome argumenti bahate osobe uopšte ne moraju biti istiniti, ali kome treba istina kada je bahatost najčešće sve što nam treba kako bismo istjerali svoje? U današnje vrijeme, u društvu izvrnutih i poljuljanih vrijednosti, ono što smo do nedavno smatrali nepoželjnim, postaje poželjno, ono što neke od nas čini„boljim“, od ostalih „gubitnika“ koji se nisu prilagodili „novim“ vrijednostima. I kako se onda u svemu ovome snaći? Kao prvo, da bi smo neprijatelja porazili, moramo ga bolje upoznati.
Zašto su bahati ljudi bahati?
Bahati ljudi su nesigurni. Oni se spolja ponašaju sigurno tj. pretjerano sigurno. Oni su i prilično neuvjerljivi. Pametnijem posmatraču jasno je da oni nešto skrivaju, maskiraju. Njihova je bahatost štit ili maskirna uniforma. Ispod maske nema prave vrijednosti. Da su sigurni, ne bi svoju „samouvjerenost“ toliko naglašavali, znali bi da je dovoljno reći mirno, tiho i odlučno. Istina bi bila dovoljna. Bahati ljudi žele skrenuti pažnju na sebe. Bahato ponašanje je uočljivo pa pomaže narcisoidnim ljudima da privuku pažnju. Bahati ljudi troše svoju energiju na pogrešan način. Troše je na uzdizanje iznad sagovornika umjesto na davanje argumenata, koje vjerovatno i nemaju. Bahati ljudi viču da bi uvjerili sebe jer ni sami ne vjeruju u ono što govore… ali i da bi uvjerili druge jer iz iskustva znaju da se mnogi ljudi uplaše pa se od straha prave da vjeruju. Ili im ne vjeruju, ali se pokore. Bahati svojom bahatošću jasno pokazuju da nemaju dovoljno argumenata pa pokušavaju argumente nadoknaditi bahatim nastupom.
Kakvi su to ljudi koji „padaju“ na bahate?
Bahati ljudi su antipatični čak i kada su u pravu. Lako je pomisliti: on se tako ponaša jer nije u pravu. Da jeste u pravu, bio bi miran i zadovoljan. Zato su bahati ljudi pretežno antipatični i to im se na neki način i stavlja do znanja. Ipak, nekim ljudima su oni, nećemo reći simpatični, ali ih nekako cijene, imponuju im. Bahati se često i hvataju tih submisivnih dobrica, a kada te dobrice prestanu da budu submisivne (pokorne) i postanu asertivne, oni se uvrijede i počnu da mrze dobrice. Osjećaju se prevarenima i napuštenima.
Bahati se ne usuđuju da vole jer za ljubav treba rizikovati, a kada mrziš, onda si siguran. Ili ti se tako čini. Bahati ljudi su nesretni. A čine i sve oko sebe nesretnima. Ne može se biti sretan kada si stalno izvještačen i nabijen agresivnošću. Kad si bahat – ne moraš da voliš. Kad si bahat – ne moraš da budeš zahvalan. Bahatost je manipulacija tuđim osjećajima tipa “sada ću ja tebe da sredim i pokazaću ti gdje ti je mjesto”.
Onaj koji trpi bahatost je „suhi“ član. Saučesnik. Bahati uspijeva na početku. Pa ga to podstiče da i dalje bude bahat. A suhi član to i dopušta. Pojam suhi član koristi se inače u bolesti zavisnosti. Suh je onaj koji se sam ne drogira, alkoholiše i sl, ali podržava zavisnika jer ostaje uz njega i ne buni se odlučno. Tako šalje zavisniku poruku da je njegovo ponašanje, ako nije poželjno, barem podnošljivo. Suhi član često preuzme krivicu na sebe. Bude čak uvjeren da je kriv i tako postane idealan partner. Ali kada idealnom partneru prekipi – onda je gotovo. Bahaćenje je raskrinkano.
Kako izaći na kraj sa bahatim ljudima?
Bahate ljude treba raskrinkati, znati prepoznati. Oduprijeti se. Ali ne činite to bahato, nemojte postati bahati.
Asertivnost je jedan od odgovora, nešto što uništava bahate i njihovu bahatost. Asertivnost je vještina koja nam omogućava da se izborimo za svoja prava, osiguravajući da se naše mišljenje i osjećanja uzmu u obzir, a da se pri tom ne narušavaju prava drugih. Nikad ne smijemo zaboraviti da je nesigurnost prilika bahatima i dominantnima. Idealna odbrana od bahatih je postavljanje granica sa pozicija spokojnog samopouzdanja. Smireno ali odlučno reći „ne“ njihovom pokušaju da krše naše granice.
Nastoj da i sam budeš spolja uspješniji, da ne bi osjećao zavist.
Razvijaj samopouzdanje da ne bi reagovao sa pozicija straha umjesto mudrosti. Da tvoje reakcije ne bi bile emotivne već proračunate i isključivo u tvoju korist.
Razvijaj samopoštovanje da te tuđe nepoštovanje ne bi toliko boljelo, da ga ne bi doživljavao kao lični problem već kao problem osobe naspram sebe.
Najizraženija osobina bahatih ljudi je nepoštovanje tuđih granica. Zato razvij sposobnost postavljanja GRANICA.
Prepoznaj trenutak kada popuštaš, kada radiš ono što ti ne odgovara. Budi DOSLJEDAN u postavljanju granica.
Bahati ljudi se postavljaju kao da sve znaju najbolje. Uznemire se ili izgube interesovanje ako pažnja sa njih pređe na nekog drugog. Zato im nemojte davati suviše važnosti, okupirajte pažnju nečim ili nekim drugim.
Ljubazno se suprotstavi, iznesi svoj stav. Ti nisi vreća za udaranje.
Pravi se da ne razumiješ i iscrpljuj ga svojim pitanjima i podpitanjima. Puštaj ga da se muči da ti objasni.
Sklanjaj se od bahatih kad god možeš.
Ako ništa ne upali reci mu da misliš da je bahat i reci kako se osjećaš. Učini to mirno, dostojanstveno, bez drame, piše Olivera Ptica.
Naslovna fotografija: Engin Akyurt from Pixabay
