Ova biljka je mnogo više od cvijeta, ona je riznica zdravlja.
Prva asocijacija na zovu nam je ukusni sirup koji se pravi od cvijeta zove.
Porodica zove ima tridesetak vrsta, a za liječenje i ishranu se najviše koriste crna (Sambucus nigra) i crvena zova (Sambucus racemosa). Svi njeni dijelovi su ljekoviti, ali se najčešće koriste cvijeće i bobice.
Upotreba zove je poznata od davnina i višestruka je, pa se navodi da je Hipokrat vjerovao da može da zamijeni sve lijekove. Možda nije tako, ali činjenica je da je zova bogata supstancama koje doprinose zdravlju ljudi.
Na primjer, bobičasto voće sadrži alkaloide, karotene, tanine, organske kiseline i vitamine A, B i C, dok je cvijeće bogato glikozidima, taninima, flavonoidima, karotenima, rutinom i vitaminom C.
Vjeruje se da su flavonoidi, moćni antioksidansi, uglavnom zaslužni za ljekovitost zove. Zbog svog djelovanja, zova se koristi u prevenciji raka i u liječenju degenerativnih oboljenja. Osim toga, pomaže u jačanju imunološkog sistema, pomaže kod astme i upale disajnih puteva jer olakšava disanje i iskašljavanje. Ima detoksikacioni efekat jer podstiče lučenje toksina iz limfnih žlijezda.
To je laksativ i diuretik
Visok nivo vlakana sadržanih u bobici zove smanjuje nivo tzv lošeg holesterola, čime se smanjuje vjerovatnoća razvoja ateroskleroze i drugih kardiovaskularnih bolesti. Osim toga, zova je bogata kalijumom, koji štiti srce jer opušta krvne sudove, a samim tim snižava krvni pritisak. Dokazano je i dejstvo antioksidanata iz zove na regulaciju nivoa insulina i glukoze, što pomaže da se spriječi razvoj bolesti, odnosno obezbijedi stabilnost za osobe sa dijabetesom.
Listovi zove se beru u aprilu i maju. Od njih se priprema mast ili prah, a koriste se kao diuretik i za liječenje dijabetesa. Cvijeće se bere krajem maja, vrijeme mora biti suho i sunčano. Od njih se pripremaju čaj i sirup, pa čak i liker. Uglavnom se koriste za podsticanje znojenja i liječenje respiratornih bolesti. Kora sa grana i drveća sakuplja se u februaru i martu i u oktobru i novembru. Kora se koristi za pravljenje čaja, koji djeluje kao laksativ. Septembar je vrijeme za branje bobica. Pomažu kod neuralgije, zatvora, slabosti, stresa, lošeg varenja itd. Koriste se za pravljenje džemova, sirupa, likera, vina.
Listovi zove sadrže toksine koji mogu izazvati probleme sa varenjem, ali i otežano disanje. Da bi ih neutralisali, treba ih kuhati u vodi. Možete se i otrovati ako jedete previše sirovih bobica.
(B92)
