Osjećaj iscrpljenosti i umora javlja se kao čest propratni simptom povišene anksioznosti, koji može vrlo ometajuće uticati na cjelokupno funkcionisanje i produktivnost osobe. Kada se osoba sve vrijeme osjeća kao da nema energije ni za šta, očekivano je da će se to značajno odraziti na različite segmente njenog života.
Možda će se osjećati kao da je konstantno iscrpljena, od ujutru do uveče, i da ni popodnevni odmor uopšte ne pomaže. Možda će se umor ispoljavati u vidu loše koncentracije, dezorijentisanosti, zbunjenosti. Takođe, može doći i u obliku osjećaja stalne težine u rukama i nogama ili u glavi. Sve ovo dalje može voditi u odlaganje obaveza. Nagomilane obaveze koje se odlažu iz dana u dan i same po sebi postaju okidač za nezadovoljstvo, stres i anksioznost, te se ulazi u začarani krug anksioznosti. Da bi se iz njega izašlo, potrebno je razumjeti šta je to što dovodi do stalnog osjećaja iscrpljenosti kada se osjećate anksiozno. Za osjećaj iscrpljenosti i umora postoji nekoliko mogućih objašnjenja, i kod jedne osobe se ovi razlozi uglavnom prepliću.
Nesanica i nemiran ili isprekidan san
Povišena anksioznost se gotovo uvijek odražava na kvalitet sna. Intenzivna, bezrazložna briga, kao i iracionalni strahovi, će Vas ili sprječavati da zaspite jer niste u stanju da se distancirate od njih, ili će, i kada Vam to pođe za rukom, stajati negde u pozadini Vašeg uma i buditi Vas tokom noći, te uticati na to da novi dan započinjete neodmoreni. Već poslije par dana nekvalitetnog sna osjećati ćete se veoma umorno i iscrpljeno.
Nagle promjene nivoa adrenalina u krvi
Anksioznost je emocija koja se aktivira kada mi procjenjujemo da smo u potencijalnoj opasnosti. Nakon te procjene, uključuje se simpatički nervni sistem, pod čijim uticajem se izlučuje velika doza adrenalina koji ima funkciju da nas pripremi za suočavanje sa tom opasnošću – da, recimo, budemo mnogo brži, spretniji i jači nego što inače jesmo. Bez obzira na to što smo u iracionalnoj opasnosti i iako nam ,,bori se ili bježi’’ odgovor nije zaista potreban, adrenalin svakako struji kroz naše tijelo, ali ga mi ne koristimo. Adrenalin je stimulans, i nakon što projuri kroz naše tijelo slijedi nagli pad nivoa istog u krvi. To je ono što može izazvati i iznenadnu iscrpljenost cjelokupnog organizma. Ovo je karakteristično za panične napade.
Konstantno povišen nivo adrenalina i kortizola u krvi
Pod uticajem fizičkog, psihičkog ili emocionalnog stresa, izlučivaće se određene doze adrenalina i kortizola (hormona stresa), čija je funkcija da nam pomognu da se na što bolji način nosimo sa istim. Stres može biti stalan i različiti stresori mogu svakodnevno ,,visiti nad glavom’’ – neplaćeni računi, previše poslovnih obaveza, problemi u partnerskom odnosu, nesuglasice sa ukućanima. Kada postoji stres, postoji i anksioznost koja nas opominje da smo u nekom neskladu i da treba nešto da preduzmemo po tom pitanju. Pod uticajem stalne anksioznosti, i endokrini sistem će stalno biti aktivan, što može dovesti do osjećaja iscrpljenosti i fizičkog umora.
Potiskivanje i/ili negiranje problema
Stalna briga, stres, različiti iracionalni strahovi i neprijatne misli sastavni su dio povišene anksioznosti. Neke osobe, kao mehanizam za nošenja sa istim, upotrebljavaju potiskivanje i negiranje. Za to je potrebno mnogo mentalne energije. Pritom, ovi mehanizmi ne dovode do rješavanja problema već suprotno – do njihovog usložnjavanja, ostavljajući za sobom iscrpljenost. Naš mozak se od pretjeranog razmišljanja i mentalne aktivnosti umara u istoj mjeri kao tijelo od fizičkog rada.
Umor kao odbrambeni mehanizam
Pitajte sebe da li ste stvarno toliko umorni i nemate energije ni za šta, ili je to možda izgovor da biste izbjegavali određene situacije koje procenjujete kao potencijalne okidače za svoju anksioznost ili bilo koju vrstu neprijatnosti. Ovo se može javiti i kao nesvjesni mehanizam, i takođe je neadekvatan način za nošenje sa potencijalno stresnim situacijama koji će Vam obezbjediti trenutnu satisfakciju, ali, dugoročno posmatrano, ,,hraniće’’ Vašu anksioznost. Prisutan je recimo kod studenata koji na ovaj način izbjegavaju učenje. Često je potrebno samo da se jednostavno upustimo u neku aktivnost, bez ikakvog preispitavanja da li imamo snage za to, da bismo zapravo vidjeli da je ipak imamo i da nam nešto ide od ruke i kada naša energija, volja ili motivacija nisu na vrhuncu.
Izvor: vaspsiholog.com
